Postoji riječ koju je teško prevesti na bilo koji jezik: sevdah. Nije tuga, nije ljubav, nije čežnja, nego sve to zajedno, u stanju u kojem čovjeku istovremeno bude i teško i lijepo.
Pjesma koja to stanje nosi u imenu upisana je na UNESCO-vu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, odlukom donesenom na 19. sjednici Odbora za nematerijalnu kulturnu baštinu, održanoj u Paragvaju.
Odakle riječ
Sevdah dolazi iz arapskog i turskog jezičkog naslijeđa i znači ljubav, ljubavni žar, ljubavnu čežnju. Na Balkan je stigao dolaskom Osmanlija u 14. vijeku, zajedno s cijelim slojem gradske kulture koji je oblikovao bosanske kasabe.
Zanimljivo je da je sam termin sevdalinka postao opšteprihvaćen tek krajem 19. stoljeća. Prije toga pjesme su postojale, pjevale se i prenosile, samo se nisu tako zvale.
Gradska, ne seoska pjesma
Sevdalinka je nastala u gradovima. To je važna razlika u odnosu na izvornu seosku pjesmu, sevdalinka pripada čaršiji, avliji, sokaku. Njeni junaci su djevojke s prozora, momci koji prolaze mahalom, bašče i bosiljak.
Tekstovi su lirski, često nedorečeni. Rijetko se kaže šta se tačno desilo. Više se sluti nego što se objašnjava, i upravo to je ono što pjesmu drži živom, svako u nju smjesti svoju priču.
Zašto je preživjela
Sevdalinka je prošla kroz smjene carstava, ratove, socijalizam, raspad države i dolazak interneta. Malo koja tradicija na ovim prostorima ima takav staž bez prekida.
Razlog je vjerovatno u tome što nikad nije bila muzejski eksponat. Pjevala se u kućama, na svadbama, u kafanama, na radiju, pa onda i u aranžmanima koji nemaju veze s izvornim zvukom. Mijenjala je odjeću, ali ne i suštinu.
Svaka generacija je našla svoj način da je izvede, od saza i pjevanja bez pratnje, preko velikih orkestara, do savremenih obrada koje bi prvim pjevačima zvučale kao nešto sasvim drugo. Pjesma je to preživjela.
Šta znači UNESCO priznanje
Upis na Reprezentativnu listu nije nagrada za kvalitet nego priznanje da element predstavlja živu tradiciju koju zajednica prenosi i koju vrijedi čuvati.
Nominacija je rezultat višegodišnjeg rada kulturnih i obrazovnih ustanova, etnomuzikologa, udruženja i pojedinaca. Postupak je pokrenut još 2017. godine.
Praktično, to znači veću vidljivost, lakši pristup programima zaštite i obavezu države da tradiciju sistematski dokumentuje i podržava njen prenos na mlađe.
Most, a ne granica
Sevdalinka se pjevala i pjeva se širom regije, na prostoru koji danas dijeli nekoliko država. Nastala je u susretu istočne i zapadne muzičke tradicije i nikad nije pripadala samo jednoj strani.
Možda je i to dio odgovora zašto traje. Pjesma koja govori o čežnji ne pita nikoga za pasoš.
Izvori: UNESCO, Ministarstvo civilnih poslova BiH, Al Jazeera Balkans.
