Hrvatska kompanija Jadranski naftovod, poznatija po skraćenici JANAF, dobila je novu licencu od američkog ureda nadležnog za sankcije.
Da bi se razumjelo zašto je ta vijest važnija nego što na prvi pogled izgleda, treba znati šta JANAF zapravo jeste.
Riječ je o sistemu naftovoda koji polazi od terminala u Omišlju na otoku Krku i vodi prema unutrašnjosti. Preko njega se sirova nafta koja stiže tankerima na Jadran transportuje do rafinerija u Hrvatskoj i dalje prema susjednim zemljama.
To znači da JANAF nije samo hrvatska infrastruktura nego regionalna. O njemu ovisi snabdijevanje rafinerija u više zemalja, a alternativni pravci su duži, skuplji ili ne postoje.
Licenca o kojoj je riječ dolazi od ureda koji u Sjedinjenim Državama nadzire primjenu sankcija. Takve licence se izdaju kada kompanija posluje s partnerom koji je pod sankcijama, a poslovanje se iz određenih razloga smatra dopuštenim ili nužnim.
U praksi to znači da JANAF može nastaviti obavljati transport za korisnike na koje se sankcije odnose, u obimu i pod uslovima koje licenca propisuje, bez rizika da i sam bude pogođen mjerama.
Za region, značaj je vrlo konkretan. Prekid rada tog naftovoda ili nemogućnost transporta za pojedine korisnike imali bi posljedice po rad rafinerija, po cijene goriva i po sigurnost snabdijevanja, i to izvan granica Hrvatske.
Zbog toga se pitanje licenci za JANAF u posljednjim godinama više puta pojavljivalo kao tema koja se prati i u susjednim zemljama, iako se formalno tiče jedne kompanije u jednoj državi.
Ono što ovakve odluke pokazuju jeste koliko je energetska infrastruktura na ovom prostoru međusobno povezana. Rafinerija u jednoj zemlji ovisi o naftovodu u drugoj, koji ovisi o terminalu u trećoj, a sve to o odlukama koje se donose izvan regije.
Za građane, to su odluke koje se ne vide dok sve funkcioniše, a osjete se odmah kada prestane.
Izvori: saopštenja JANAF-a, izvještaji hrvatskih medija o izdavanju licence, javno dostupni podaci o kapacitetima naftovoda.
