Ratko Mladić umro je u četvrtak, 27. augusta, u 85. godini života. Posljednje mjesece proveo je u bolničkom odjelu pritvorske jedinice Ujedinjenih naroda u Haagu, gdje je izdržavao kaznu doživotnog zatvora.
Bio je ratni komandant Vojske Republike Srpske i najviši oficir te vojske tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Prvostepenom presudom iz 2017. osuđen je na doživotni zatvor. Kazna je postala pravosnažna 2021. godine, kada je žalbeno vijeće potvrdilo osuđujuću presudu.
Osuđen je po dvije tačke za genocid, po pet tačaka za zločine protiv čovječnosti i po četiri tačke za ratne zločine. Konkretno, za genocid u Srebrenici, za progon Bošnjaka i Hrvata, za terorisanje građana Sarajeva tokom opsade i za uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.
U obrazloženju je utvrđeno da je ta djela počinio kao najviši general Vojske Republike Srpske, s ciljem stvaranja Republike Srpske.
Zdravstveno stanje pogoršavalo mu se godinama. Pretrpio je nekoliko moždanih udara. Od 2024. nalazio se u pritvorskoj bolnici u Haagu, a posljednjih mjeseci primao je palijativnu njegu, nakon što je medicinski tim procijenio da aktivno liječenje bolesti više nije primarni cilj, nego ublažavanje patnje.
Njegova odbrana više puta je tražila prijevremeno ili privremeno puštanje na slobodu zbog zdravstvenog stanja. Međunarodni mehanizam za krivične sudove te zahtjeve je odbijao, posljednji put svega dan prije njegove smrti, kada su ljekari već konstatovali da se nalazi u završnoj fazi života.
Reakcije u regiji podijelile su se odmah, onako kako se dijele već tri decenije.
Munira Subašić iz Udruženja Majke Srebrenice izjavila je da ima pomiješana osjećanja povodom njegove smrti, navodeći da je umro veliki ratni zločinac, zločinac Balkana.
U Crnoj Gori je kabinet predsjednika Milatovića povodom smrti reagovao ocjenom da odnos prema porodici ne može biti izgovor za relativizaciju ratnih zločina.
Ono što se u tim reakcijama ponavljalo jeste pitanje koje njegova smrt ne zatvara. Presuda je pravosnažna i ostaje u pravnoj evidenciji bez obzira na to što osuđeni više nije živ. Genocid u Srebrenici utvrđen je sudski, u postupku koji je trajao godinama i u kojem su svjedočile stotine ljudi.
Ali za porodice žrtava, njegova smrt u bolničkom krevetu, s ljekarskom njegom i uz prisustvo porodice, stoji u kontrastu s načinom na koji su umrli oni zbog kojih je osuđen.
Uz to ostaje i ono što presuda nikada nije riješila. Više od sedam hiljada ljudi u Bosni i Hercegovini i dalje se vodi kao nestalo, a u mrtvačnicama leži oko 2.800 posmrtnih ostataka koji čekaju identifikaciju. Za velik broj porodica, tridesetogodišnja potraga nije se završila nijednom presudom.
Mladić je uhapšen 2011. godine u Srbiji, nakon šesnaest godina skrivanja, i izručen Haagu. Suđenje je počelo 2012. i završeno pravosnažnom presudom devet godina kasnije.
Bio je posljednji od najviših optuženih pred tim sudom čiji je postupak okončan.
Izvori: Međunarodni mehanizam za krivične sudove, N1, Balkan Insight, NPR, izjave prenesene u regionalnim medijima.
