U finalu olimpijskog turnira u Riju de Žaneiru 2016. godine vaterpolisti Srbije savladali su Hrvatsku 11:7 i osvojili zlatnu medalju.
Bilo je to prvo olimpijsko zlato nezavisne Srbije, nakon dvadeset osam godina čekanja u sportu u kojem se od te zemlje medalja podrazumijeva.
Pet godina kasnije, u Tokiju, ekipa je to ponovila. U finalu je pobijeđena Grčka rezultatom 13:10.
Ta dva zlata razlikuju se po jednoj važnoj stvari. U Rio je otišla generacija na vrhuncu, sastavljena od igrača koji su godinama zajedno osvajali sve što se moglo osvojiti osim olimpijskog zlata. U Tokio je otišla ekipa znatno mlađa, s dijelom novih imena, i tamo je odigrala turnir koji se u vaterpolskim krugovima navodi kao primjer šampionskog karaktera.
Nadimak koji tu reprezentaciju prati, delfini, nastao je zbog načina na koji igraju. Vaterpolo je sport u kojem se najveći dio dešava ispod površine, u fizičkom kontaktu koji gledalac ne vidi, a srpska škola je decenijama gradila igru koja je uz to bila i tehnički atraktivna.
Zlato u Tokiju je uz to imalo i širi značaj. Srbija je na tim Igrama osvojila ukupno devet olimpijskih medalja, jednu više nego u Riju, i to je bio njen rekord po broju medalja na jednim Igrama.
Ono što stoji iza tih rezultata nije slučajnost nego kontinuitet. Vaterpolo je u Srbiji sport s dubokom klupskom bazom, s klubovima koji decenijama igraju evropska takmičenja i s trenerskom školom koja se prenosi kroz generacije. Bazeni nisu brojni i uslovi nisu luksuzni, ali sistem selekcije radi.
Finale u Riju protiv Hrvatske dodatno je opterećeno kontekstom koji se u regiji ne mora objašnjavati. Dvije reprezentacije koje su decenijama među najboljima na svijetu, s igračima koji se poznaju od mladih kategorija i koji često igraju u istim klubovima, sastale su se u borbi za olimpijski vrh.
Ono što je uslijedilo nakon Tokija bilo je ono što slijedi nakon svakog velikog ciklusa. Dio zlatne generacije se povukao, a reprezentacija je ušla u period obnove u kojem se rezultati mjere drugačije.
Ali dvije zlatne medalje s uzastopnih Olimpijskih igara ostaju u evidencijama, i uz njih ime koje se u svjetskom vaterpolu izgovara s poštovanjem bez obzira na trenutnu formu.
Izvori: Vaterpolo savez Srbije, arhive olimpijskih turnira u Riju 2016. i Tokiju 2020, izvještaji s finala.
