Postoji stvar u kojoj je ovaj region među boljima na svijetu. Kada se pokrene akcija za dijete kojem treba liječenje u inostranstvu, iznos koji je potreban prikupi se brzo, često za nekoliko dana, a ponekad i preko traženog.
Akcije u kojima se za sedmicu dana skupi pedeset hiljada eura, ili u kojima građani prikupe više od osamdeset hiljada maraka, nisu izuzetak nego redovna pojava.
Mehanizam je uvijek isti. Priča se objavi, podijeli je nekoliko hiljada ljudi, uključe se mediji, i za nekoliko dana račun je pun. Broj dijeljenja je najbolji pokazatelj koliko će se prikupiti, i to je nešto što se u ovom dijelu svijeta može predvidjeti gotovo matematički.
Ono što je znatno slabije uređeno jeste sve što dolazi poslije.
U većini slučajeva novac se uplaćuje na privatni račun otvoren u ime primaoca ili člana porodice. To je najbrži način i za porodicu kojoj se žuri jedini izvediv. Ali to znači i da nema obaveze da se troškovi dokumentuju, da se objavi izvještaj ili da se višak vrati.
U najvećem broju slučajeva to i nije problem, jer novac zaista ode tamo gdje treba. Problem je što ne postoji način da se to zna.
Kada akciju vodi registrovano udruženje, situacija je drugačija. Udruženja imaju obavezu vođenja poslovnih knjiga i podnošenja finansijskih izvještaja. To ne znači automatski da su transparentna, ali znači da postoji papir koji se može tražiti.
Ono što nedostaje jeste sredina između te dvije opcije. Porodica koja hitno treba pomoć nema vremena ni kapaciteta da osnuje udruženje, a udruženja nemaju obavezu da preuzmu svaki pojedinačni slučaj.
Zbog te praznine dešavaju se dvije stvari.
Prva je da se pojavljuju lažne akcije, koje koriste tuđe fotografije i tuđe priče, a mijenjaju samo broj računa. One su rijetke u odnosu na ukupan broj, ali svaka takva pojava trajno smanjuje spremnost ljudi da uplaćuju.
Druga je da čak i kod potpuno ispravnih akcija ostaje otvoreno pitanje viška. Ako se za operaciju prikupi dvostruko više nego što je bilo potrebno, ne postoji propisano pravilo šta se s razlikom radi. U dobrom broju slučajeva porodice taj novac same proslijede drugom oboljelom djetetu, i to je praksa koja se u regiji ustalila bez ijednog zakona.
Ono što bi tu pomoglo nije komplikovano. Namjenski računi za humanitarne svrhe s pojednostavljenom procedurom otvaranja. Obaveza objave osnovnog izvještaja nakon zatvaranja akcije, bez birokratije. Javni registar akcija u kojem se može provjeriti da li akcija postoji i ko je stoji iza nje.
Do tada, cijeli sistem počiva na povjerenju. To je istovremeno njegova najveća snaga i jedina slabost.
Napomena redakcije: prije uplate provjerite ko stoji iza akcije i poklapa li se ime na računu s imenom iz priče. Više o tome u našem tekstu o provjeri humanitarnih akcija.
