Ako biste nekome ko ne poznaje ovaj prostor dali da mjesec dana prati vijesti iz Bosne i Hercegovine i regije, i zatim ga pitali koji su najveći problemi ovih društava, odgovor bi vjerovatno bio pogrešan.
Nabrojao bi vam nadležnosti, zastave, imena institucija, izborne zakone i izjave koje se komentarišu tri dana. Sve su to teme koje postoje decenijama, koje se ne rješavaju i za koje niko ozbiljno ne očekuje da će biti riješene u dogledno vrijeme.
Ono što ne bi spomenuo jesu brojke koje se mijenjaju svake godine, i to na gore.
Da zemlju godišnje napusti između trideset i pedeset hiljada ljudi. Da se više od osamdeset hiljada građana formalno odreklo državljanstva. Da je skoro četvrtina mladih ni u školi ni na poslu. Da šezdeset posto penzionera prima iznos od kojeg se ne može živjeti. Da se na magnetnu rezonancu čeka mjesecima, a u privatnoj ustanovi tri dana. Da je od 2013. do 2025. ubijeno osamdeset devet žena, a da riječ femicid u zakonu ne postoji.
Nijedan od tih podataka nije tajna. Svi su javni, objavljeni, dostupni. Ono što im nedostaje jeste da neko od njih napravi političku temu.
Razlog nije nedostatak informacija nego to što se te teme ne isplate.
Rasprava o nadležnostima traje vječno i ne obavezuje ni na šta. Rasprava o listama čekanja obavezuje na to da se za godinu dana pokaže je li se skratila. Prva se može voditi bez ijednog rezultata, druga ne može.
Uz to, teme koje dijele okupljaju biračko tijelo pouzdanije od tema koje se tiču svih. Čovjek koji čeka operaciju i čovjek koji čeka operaciju iz drugog naroda imaju identičan problem, i to je za politiku koja se gradi na razlikama neupotrebljivo.
Rezultat je javni prostor u kojem se najviše govori o onome što se najmanje mijenja.
Mediji tu nisu nedužni, i to uključuje i portale poput ovog. Izjava političara je gotov tekst za pet minuta, ne traži provjeru i donosi klikove. Tekst o tome koliko se stvarno čeka na pregled traži pozive u tri ustanove, tri dana čekanja na odgovor i završi s manje čitalaca.
Ako se pitate zašto je ova kolumna napisana, odgovor je jednostavan. Zato što se sve što je gore nabrojano dogodilo dok je javna rasprava bila na nečemu drugom.
I zato što će se sljedeće godine brojke ponovo objaviti, biti nešto lošije, i ponovo neće biti na dnevnom redu.
Ne postoji način da jedan tekst to promijeni. Postoji način da se te brojke barem redovno ponavljaju, sve dok neko ne bude morao odgovoriti na njih.
Ovo je kolumna redakcije. Naši standardi opisani su u Uređivačkoj politici.
