Crna Gora je nezavisnost obnovila 2006. godine. Dvije godine kasnije već je imala titulu prvaka Evrope, i to u sportu koji je ondje više od sporta.
Trinaesti juli 2008.
Dvadeset osmo Evropsko prvenstvo u vaterpolu održano je u Malagi od 4. do 13. jula 2008. U finalu su se sastale Crna Gora i Srbija, dvije reprezentacije koje su do prije dvije godine bile jedna.
Utakmica je otišla u produžetak i završila rezultatom 6:5 za Crnu Goru.
Trinaesti juli 2008. od tada se u crnogorskom sportu navodi kao jedan od najsvjetlijih datuma.
Zašto je to bilo više od medalje
Bilo je to prvo zlato nakon obnove državne nezavisnosti. Za zemlju koja je tek gradila svoje sportske institucije, međunarodno priznanje došlo je brže nego iko iz bazena.
Simbolika finala protiv Srbije bila je neizbježna. Igrači su se poznavali godinama, mnogi su zajedno nastupali za istu reprezentaciju. Te večeri su bili protivnici.
Nije bio izuzetak
Malaga nije ostala usamljena. Crnogorski vaterpolisti su nakon toga osvojili:
- srebro 2012. u Eindhovenu
- srebro 2016. u Beogradu
- bronzu 2020. u Budimpešti
Četiri medalje s evropskih prvenstava za zemlju od nešto više od šesto hiljada stanovnika svrstavaju Crnu Goru među najozbiljnije vaterpolske nacije svijeta.
Odakle to
Odgovor je dijelom geografski. Crnogorsko primorje, Kotor, Herceg Novi, Budva, gradovi u kojima se djeca odrastaju uz more i u kojima vaterpolski klubovi imaju tradiciju dužu od stoljeća.
Drugi dio je kulturni. U Crnoj Gori vaterpolo ima status koji u drugim zemljama imaju fudbal ili košarka. Igrači su poznata lica, utakmice se prate, a rezultat reprezentacije je nacionalna tema.
Šta je ostalo
Sedamnaest godina kasnije, Malaga je i dalje mjerilo. Svaka naredna generacija crnogorskih vaterpolista gleda se kroz nju.
To je ono što se dešava kad mala zemlja jednom dokaže da može, poslije toga se od nje očekuje uvijek.
Klubovi stariji od države
Crnogorski vaterpolo nije nastao 2006. godine. Klubovi na primorju imaju tradiciju dužu od jednog stoljeća, a Kotor, Herceg Novi i Budva decenijama proizvode igrače koji su nastupali za sve reprezentacije čiji je ovo prostor bio dio.
Kad je Crna Gora obnovila nezavisnost, nije morala graditi vaterpolo od nule, trebalo je samo okupiti ono što je već postojalo pod novim grbom.
Sport koji zemlja gleda
U Crnoj Gori vaterpolo ima status koji u većini zemalja imaju fudbal ili košarka. Utakmice reprezentacije su nacionalni događaj, igrači su poznata lica, a rezultat se komentariše danima.
To nije samo pitanje tradicije nego i realnosti: u zemlji te veličine, sport u kojem se stvarno može biti najbolji na svijetu vrijedi više od sporta u kojem se konkuriše s pedeset miliona ljudi.
Šta znači biti mala vaterpolska sila
Bazen za vaterpolo je skup, klubova je malo, a broj djece koja se bave sportom ograničen brojem stanovnika. Uprkos tome, Crna Gora se decenijama drži u vrhu evropskog i svjetskog vaterpola.
Objašnjenje koje se najčešće čuje jednostavno je: selekcija je prirodna. Kad je bazen jedan a mjesta u ekipi sedam, do reprezentacije stižu samo najbolji, i to od najranijih uzrasta.
Naslijeđe Malage
Generacija iz 2008. postavila je standard koji od tada obavezuje. Svaka naredna crnogorska ekipa izlazi na turnir sa svijesti da je zemlja već bila prvak Evrope i da manje od medalje javnost teško prihvata.
Za sportiste je to pritisak. Za zemlju je to nešto rijetko i vrijedno, dokaz da veličina ne odlučuje sve.
Izvori: Vaterpolo i plivački savez Crne Gore, LEN, RTCG.
