Postoji skraćenica koja u statistici zvuči bezazleno, a opisuje jednu od najtežih pojava u društvu. NEET označava mlade ljude koji nisu ni zaposleni, ni u obrazovanju, ni na obuci. Ni u čemu, dakle.
U Bosni i Hercegovini ta stopa iznosi 24,7 posto. Skoro svaki četvrti mladi čovjek. Po tom pokazatelju BiH je druga u Evropi, iza jedino Turske, gdje je stopa 27,2 posto.
Za poređenje, Rumunija je na 20,6 posto, Grčka na 18, Srbija na 16,3 i Bugarska na 15,4. Sve su to zemlje koje se u evropskim izvještajima navode kao problematične, i sve su bolje od Bosne i Hercegovine.
Uz to ide i klasična stopa nezaposlenosti mladih od 15 do 24 godine, koja se u dostupnim podacima kretala oko 33,8 posto. Ta brojka mjeri one koji aktivno traže posao i ne nalaze ga. NEET mjeri nešto drugo i utoliko gore, one koji su prestali tražiti.
Razlika je važna. Nezaposlen čovjek je i dalje u sistemu, prijavljen je, javlja se na konkurse, u statistici se pojavljuje. Onaj ko je odustao ne pojavljuje se nigdje osim u ovakvim procjenama. Nije na birou, nije u školi, nije na obuci. Nalazi se kod kuće, i najčešće ga izdržava porodica.
Kako se do toga dolazi, u istraživanjima se ponavlja u nekoliko koraka. Prvo je period traženja posla nakon završene škole, koji u BiH traje neuporedivo duže nego u zapadnoj Evropi. Zatim dolaze poslovi na crno, sezonski, bez ugovora, koji ne donose ni staž ni sigurnost. Onda slijedi zaključak da se sistemom ne može doći nigdje, jer se do posla dolazi vezom. I na kraju odustajanje, koje se ne najavljuje nego se jednostavno dogodi.
Posljedice se ne vide odmah nego kroz deset i dvadeset godina. Čovjek koji nije radio između dvadesete i tridesete godine nema staž, nema iskustvo koje bi napisao u biografiju i nema navike koje se stiču radom. Kad se privreda i oporavi, on je već izvan tržišta.
Za budžet, to znači generaciju koja neće uplaćivati doprinose, u zemlji u kojoj već sada raste udio penzionera. Za društvo, znači porast svega što prati dokolicu bez perspektive, od ovisnosti do sitnog kriminala.
Postoji i izlaz koji mladi u BiH masovno biraju i koji se u ovoj statistici ne vidi jasno. Odlazak. Mladi ljudi koji odu ne pojavljuju se u NEET kategoriji jer više nisu ovdje, pa svaki novi val iseljavanja tehnički poboljšava statistiku. To je jedini način na koji se ovaj broj u posljednjih deset godina povremeno smanjivao.
Mjere koje bi imale efekta poznate su iz zemalja koje su isti problem imale. Programi prve prakse koji stvarno vode ka zaposlenju, a ne samo statistički prazne biroe. Subvencije poslodavcima vezane za zadržavanje radnika, a ne samo za primanje. Preusmjeravanje srednjeg obrazovanja prema zanimanjima koja se traže, umjesto proizvodnje kadrova za tržište koje ne postoji. I najvažnije, transparentnost zapošljavanja u javnom sektoru, jer upravo tu se najviše i gubi vjera da rad ima smisla.
Dok se to ne promijeni, brojka od 24,7 posto ostaje ono što jeste. Skoro četvrtina jedne generacije koja čeka, i sve više njih koji su prestali čekati.
Podaci: uporedne evropske statistike o NEET stopi, Agencija za statistiku BiH, analize tržišta rada u BiH.
