Nasilje u porodici u Bosni i Hercegovini je krivično djelo. Nije privatna stvar, nije „stvar između njih dvoje” i ne prestaje samo od sebe. Ipak, veliki broj žrtava ga ne prijavi jer ne zna kome se javiti, šta će se desiti nakon poziva i hoće li ostati bez krova nad glavom.
Ovaj tekst objašnjava kome se možete obratiti, šta se dešava korak po korak i koja prava imate.
Brojevi koje treba znati
U Bosni i Hercegovini postoje dvije besplatne SOS linije, po entitetima:
- 1265, za područje Federacije BiH
- 1264, za područje Republike Srpske, u funkciji od 2005. godine
Obje linije rade 24 sata dnevno, sedam dana u sedmici. Pozivi su besplatni i povjerljivi, a svim korisnicima zagarantovana je anonimnost, podaci prikupljeni tokom razgovora smatraju se profesionalnom tajnom.
Na SOS liniji ne sjedi policija. Tu su obučene osobe koje daju savjet i informaciju i koje vas dalje upućuju na ono što vam treba: savjetovalište, sigurnu kuću, advokata, ljekara ili policiju.
Za neposrednu opasnost, kada se nasilje dešava upravo sada, zovite 122 (policija) ili 124 (hitna pomoć).
Šta se dešava kada prijavite
Prijava ne znači da odmah gubite kontrolu nad situacijom. Postupak ide otprilike ovako:
- Poziv i evidencija. Policija je dužna postupiti po svakoj prijavi nasilja u porodici i sačiniti službenu zabilješku, bez obzira ko je prijavio, žrtva, komšija ili srodnik.
- Izlazak na lice mjesta. Policija razdvaja osobe, uzima izjave i procjenjuje neposrednu opasnost.
- Zaštitne mjere. Sud može izreći mjere poput udaljenja nasilnika iz stana, zabrane približavanja i zabrane uznemiravanja. Za njihovo izricanje nije nužna pravosnažna presuda.
- Smještaj ako je potreban. Sigurne kuće postoje u više gradova u BiH i primaju žrtve s djecom. Smještaj je besplatan, a adresa se ne objavljuje.
Prava koja imate
- Pravo na zaštitu, i za djecu. Ako u domaćinstvu ima djece, centar za socijalni rad uključuje se u postupak.
- Pravo da ne budete vraćeni u nasilje. Zaštitna mjera udaljenja odnosi se na nasilnika, ne na žrtvu, nasilnik napušta stan, ne vi.
- Pravo na besplatnu pravnu pomoć. Postoje kantonalni i entitetski zavodi za besplatnu pravnu pomoć, kao i udruženja koja je pružaju.
- Pravo na ljekarski nalaz. Zatražite da povrede budu opisane u medicinskoj dokumentaciji. To je dokaz koji kasnije vrijedi u postupku.
Ako prijavljujete tuđe nasilje
Nije potrebno da budete sigurni u sve detalje. Ako čujete ili vidite nasilje kod komšija, prijava policiji je dovoljna, a vaš identitet ne mora biti otkriven osobi koju prijavljujete.
Nasilje u porodici nije samo fizičko. Zakon prepoznaje i psihičko, seksualno i ekonomsko nasilje, uključujući uskraćivanje novca, oduzimanje dokumenata i kontrolu kretanja.
Šta pomaže prije nego se odlučite
- Držite lične dokumente, zdravstvenu knjižicu i dokumente djece na mjestu do kojeg možete brzo doći.
- Zapišite datume i opišite događaje, kasnije je teško rekonstruisati redoslijed.
- Recite jednoj osobi od povjerenja gdje ste i šta se dešava.
- Ako imate telefon, upišite 1265 ili 1264 pod bezazlenim imenom u imenik.
Poziv na SOS liniju ne obavezuje ni na šta. Možete samo pitati šta vam stoji na raspolaganju i spustiti slušalicu. To je često prvi korak koji ljudima najviše fali.
Izvori: Gender centar Federacije BiH, Agencija za ravnopravnost spolova BiH, Fondacija lokalne demokratije, UG „Vive Žene” Tuzla.
