Pred Specijalnim sudom u Beogradu godinama traje jedan od najvećih postupaka za organizovani kriminal u novijoj historiji Srbije.
Veljko Belivuk i Marko Miljković optuženi su kao organizatori kriminalne grupe. Optužnicom se terete za sedam ubistava, trgovinu opojnim drogama, nezakonito držanje i nošenje oružja, otmice, kao i za otmicu i silovanje mladića na stadionu jednog beogradskog kluba.
Prema navodima optužnice, grupa je u periodu od 2015. do početka 2021. godine novac zarađen od trgovine drogom, iznuda i drugih teških krivičnih djela sistematski ubacivala u legalne tokove. Taj dio predmeta vodi se kao poseban postupak za pranje novca.
Ono što ovaj postupak razlikuje od većine sličnih jesu svjedoci saradnici.
Nikola Spasojević, Bojan Hrvatin i Srđan Lalić sklopili su sporazume s tužilaštvom. U zamjenu za blaže kazne svjedoče o krivičnim djelima koja su, prema njihovim iskazima, činili pripadnici grupe. Njihova svjedočenja čine okosnicu optužbe.
Odbrana je od početka postupka osporavala vjerodostojnost tih iskaza, tvrdeći da su dati pod pritiskom i u zamjenu za povlastice. To je uobičajena linija odbrane u predmetima koji se zasnivaju na svjedocima saradnicima i o njoj će se sud izjasniti u presudi.
Tokom postupka bilo je i procesnih sukoba. Optuženi su tražili izuzeće tužioca, dok je tužilaštvo tražilo izricanje kazni. Ročišta su više puta odgađana, a pripremni dio postupka je u jednom trenutku morao krenuti ispočetka.
To je jedna od karakteristika velikih predmeta organizovanog kriminala u regiji. Broj optuženih, obim dokaza i procesne mogućnosti koje odbrana koristi produžavaju postupke na godine, a svaka odgoda povećava rizik od zastare za pojedina djela.
Sve navedeno predstavlja navode optužnice. Do pravosnažne presude za sve optužene vrijedi pretpostavka nevinosti.
Ono što ovaj predmet čini značajnim izvan same sudnice jeste ono što je otvorio. Postupak je u javnost iznio detalje o vezama između navijačkih grupa, kriminalnih organizacija i pojedinih struktura, i pokrenuo raspravu o tome kako je grupa te vrste godinama mogla djelovati.
Za pravosuđe u Srbiji ovaj predmet je i test. Ne samo u pogledu ishoda, nego u pogledu toga da li sistem može dovesti do kraja postupak takve složenosti i u razumnom roku.
Odgovor na to pitanje još nije poznat.
Izvori: saopštenja Tužilaštva za organizovani kriminal Srbije, izvještaji s ročišta pred Specijalnim sudom u Beogradu, RTS, B92.
