Objava preliminarnih rezultata ne pokreće nijedan rok. U Bosni i Hercegovini sve počinje tek kada Centralna izborna komisija zvanično potvrdi rezultate, što po zakonu mora biti najkasnije do 3. novembra, uz prethodno utvrđivanje rezultata do 24. oktobra.
Od dana potvrde teku rokovi za dodjelu mandata i konstituisanje zakonodavnih tijela. Prvo se konstituišu domovi parlamenata, zatim se bira rukovodstvo, pa tek onda počinje postupak izbora izvršne vlasti. Svaki od tih koraka ima svoj rok, ali praksa pokazuje da se rokovi u BiH redovno probijaju.
Na državnom nivou redoslijed je poznat. Predsjedništvo BiH se konstituiše prvo, a potom predlaže kandidata za predsjedavajućeg Vijeća ministara. Kandidat mora dobiti podršku u Zastupničkom domu, što podrazumijeva prethodni dogovor stranaka koje čine većinu. Prema procjenama koje se već čuju iz stranačkih vrhova, dogovor o državnom nivou mogao bi se otegnuti do proljeća.
U Republici Srpskoj se očekuje brže formiranje vlasti, pa se procjenjuje da bi nova vlada mogla biti dogovorena do kraja godine. Tamo je odnos snaga nakon izbora jasniji nego na državnom nivou.
Najveća promjena u odnosu na ranije cikluse odnosi se na Federaciju BiH. Amandmanom CXXXI na Ustav Federacije uvedena su stroža pravila. Predsjednik Federacije određuje mandatara, a ako vlada ne bude formirana u predviđenim rokovima, slijede prijevremeni izbori.
Ta odredba je uvedena kao odgovor na iskustvo iz prethodnih mandata. Nakon izbora 2018. godine Vlada Federacije BiH formirana je tek nakon višegodišnjeg čekanja, u kojem su institucije radile u tehničkom mandatu, bez mogućnosti da donose ozbiljnije odluke.
Sada je, dakle, odugovlačenje postalo skupo. Stranke koje ne postignu dogovor rizikuju da ponovo izađu pred birače, i to u situaciji u kojoj je izlaznost već bila najniža u historiji općih izbora u BiH.
Postoji i tehnički dio koji može pomjeriti sve rokove. U roku od tri dana od objave rezultata mogu se podnositi prigovori i zahtjevi za ponovno brojanje. Ako ih bude više, potvrda rezultata se može pomjeriti, a time i sve što slijedi.
Za građane praktična posljedica je jednostavna. Do kraja godine institucije na državnom nivou vjerovatno neće raditi punim kapacitetom, a budžetske i zakonodavne odluke čekat će novu većinu.
